Fiat je nastao davne 1899. godine, i kroz svoje postojanje napravio je mnogo istorijskih i revolucionarnih automobila. Fabrika u Torinu predstavlja simbol malih gradskih automobila, a način na koji ih ona proizvodi i dizajnira čini da postanu simbol jednog vremena i društva. Od svih automobila koji su ostavili svoj trag u automobilskoj istoriji jedan se izdvaja. On je u Fiatovu gamu uveden 7. Jula 1957. godine i oznaka mu je Cinquecento – 500.
Ovaj automobil, svojom praktičnošću, dimenzijama, a pre svega preslatkim dizajnom, učinio je da automobil ne bude puko prevozno sredstvo, već predmet obožavanja. Model 500 uveo je novo značenje izraza – gradski automobil. Kada je 1957. godine izašao na scenu, nije mu trebalo mnogo da postane megazvezda, a njegova popularnost do danas opisuje se kao kultni fenomen.
Sa svojih 2.97m dužine, 1.32m širine i 1.335m visine predstavljao je pravu revoluciju na tržištu malih automobila. Tako je u Italiji odmah dobio nadimak – Bambino. Bio je to prvi mali automobil koji je imao maksimalno iskorišćen unutrašnji prostor. Sa međuosovinskim rastojanjem od 1.84m, enterijer je mogao da priušti dva prednja sedišta, zadnju klupu i 70kg prtljaga. Sa težinom od 470kg, odnosno 680kg koliko teži maksimalno natovaren, Cinquecento predstavlja pravi primer malog vozila.
Ovog mališana pokreće dvocilindrični benzinski motor od 479 kubika sa 13 konjskih snaga. Motor je po drugi put u Fijatovoj istoriji smešten pozadi, a ono što je inovativno kod ovog modela jeste to što predstavlja prvi model Torinske fabrike sa vazdušno hlađenim motorom. Pogon se prenosi na zadnje točkove preko četvorostepenog manuelnog menjača, a kočnice su hidraulične na sva četiri točka. Uz sve ove karakteristike, maksimalna brzina modela 500 iznosi 85km/h dok je potrošnja na 100km svega 4,5 litre.
Zbog nedostatka prostora, rezervoar goriva od 20l smešten je ispod prednje haube.
Dizajn prve serije ovog automobila krase felne bez ukrasnih ratkapni, prednji deo bez pokazivača pravca koji su smešteni sa strane, i prednji Fiat logo smešten na hromiranu rešetku čija je uloga isključivo stilskog tipa. Na prednjoj haubi se nalazi ukrasna hrom lajsna, a vrata se otvaraju kontra – ka pozadi. Krov se otvara celom dužinom, kompletno sa plastičnim zadnjim prozorom.
Nuova 500 je 1959. dobila prestižnu ‘Golden Compass’ nagradu za industrijski dizajn godine. Fiat 500 prve serije, izmene je doživeo nakon samo tri meseca proizvodnje i to za Torinski motor-šou 1957. godine.
Publika je na model 500 u početku gledala sa negodovanjem. Sa mogućnošću prevoza samo dva putnika i spartanskim enterijerom, predstavljao je poboljšanu verziju skutera, ali mnogo skuplju. Takođe, razlika u ceni u odnosu na osnovni model 600 iz 1955. godine, bila je premala u odnosu na to šta je model 500 mogao da ponudi. 600 je imao jači motor, 633 kubika sa 21 konjskom snagom sa kojim je mogao da razvije 95km/h, mogao je da primi četvoro putnika i 30kg prtljaga. Sa cenom od 590.000 lira, bio je samo 125.000 skuplji od modela 500.
Fiat je na takvu reakciju publike reagovao uvođenjem dve modifikovane verzije modela 500: 500 Normale i 500 Economica. Iako ovi nazivi ukazuju na suprotno, zapravo predstavljaju verzije sa više opreme. To je podrazumevalo četiri sedišta i pojačan motor, ali je koštao 25000 Lira više nego prva verzija 500. Dopune su podrazumevale i hromirane rozetne farova, hromirane ratkapne i novu zadnju oznaku. Platneni krov se pri otvaranju zaustavljao na zadnjoj ivici krova, a tako je ostalo i na kasnijim modelima. Motor je pojačan povećanjem kompresije, novim karburatorom i novom bregastom osovinom. Snaga je uvećana sa 13 na 15 konja, a maksimalna brzina povećana na 90km/h.
U leto 1958. godine, Fiat je lansirao Sport verziju modela 500 i sa tim proširio gamu svojih modela. Sport verzija u početku je podrazumevala tvrd krov i dve crvene linije na bočnim stranama automobila, a u nekim slučajevima čak i dvobojnu verziju karoserije.
Motor je takodje pretrpeo izmene. Zapremina je povećana na 499.5 kubika, a snaga uvećana na 21.5 konjsku snagu. Sa ovim promenama auto je razvio maksimalnih 105km/h, dok je potrošnja povećana na 4.8 litre na 100 pređenih kilometara.
U ovoj seriji, automobil je vraćen u verziju sa dvoje sedišta i zadnjom klupom koja nije pogodna za putnike, ali je prtljažnik opet iznosio 70kg – kao u prvim verzijama 500.
1959. godine predstavljena je i Sport verzija sa platnenim krovom koji se otvara do iza prednjih sedišta. Vrata su se na ovoj verziji i dalje otvarala ka pozadi, a uklonjeni su beli obruči guma koji su u to vreme predstavljali simbol elegancije. Sedišta su izrađena od plastificiranog čvrstog materijala, uglavnom u crvenoj boji sa belom linijom na gornjoj ivici.
Cena Sport modela iznosila je 560.000 lira za saloon verziju, i 495.000 lira za verziju sa otvarajućim krovom.
Model Giardiniera, karavan verzija modela 500, predstavljena je u maju 1960. godine. Najveću izmenu predstavljao je motor, koji je zbog bolje iskorišćenosti prtljažnog prostora postavljen horizontalno ispod poda gepeka. Radi povećanja kapaciteta unutrašnjeg prostora, međuosovinsko rastojanje je povećano za 10cm, i u ovoj verziji iznosi 1.94 metra. Dužina je takođe povećana i iznosi 3.182 metra, širina je 1.32, a visina 1.354 metra. Masa praznog vozila iznosi 555kg, dok je maksimalno natovaren težak 875 kilograma.
Ovaj model pokretan je motorom od 499.5 kubika i 17.5 konjskih snaga koji je omogućavao maksimalnu brzinu od 90km/h. U tom slučaju, Giardiniera trosi 5.2l na 100 kilometara.
Što se tiče tehnoloških rešenja, ona su ista kao i na ostalim modelima 500.
Giardiniera može da preveze četiri odrasle osobe i 40kg prtljaga, ali se zadnja sedišta mogu oboriti radi povećanja tovarnog prostora. Ukoliko se u kabini nalazi samo vozač, u tom slučaju 500 karavan može da preveze 200kg tovara.
Dizajn je prepoznatljiv za model 500, sa sitnim izmenama poput dodatog para pokazivača pravca na prednjoj strani i manjim bočnim migavcima. Treća vrata otvaraju se sa desna na levo, dok se putnička vrata i dalje otvaraju u ‘pravcu vetra’. Zadnji prozori se otvaraju bočno, a krov je moguće otvoriti skoro celom dužinom putničke kabine.
Model Giardiniera se u početku pravio u Mirafiori, u istoj fabrici gde i obična verzija, da bi se 1966. proizvodnja prebacila u Desio, kada je model Giardiniera prešao pod gamu Autobianchia, koji je u vlasništvu Fiata od sredine pedesetih godina prošlog veka.
Napravljeno je ukupno 327.000 primeraka Fiat Giardiniere, dok je sa proizvodne trake Autobianchi-a sišlo još 131.000 ovog modela. Cena Giardiniere iznosila je 565.000 lira.
Fiat 500D debitovao je u jesen 1960. godine. Ova verzija nasledila je motor iz verzije Sport sa 499.5 kubika, ali 18 konjskih snaga. Maksimalna brzina gravirana je na 95km/h, a potrošnja izmerena na 4.8 litara. 500D model, homologovan je na 4 osobe i 40 kg prtljaga. Masa praznog vozila podignuta je na 500kg, 30kg više u odnosu na prvu verziju modela 500 modela iz 1957. godine.
Dizajn je ostao nepromenjen, a izmene su pretrpeli prednji i bočni pokazivači pravca. Promenjena su i zadnja svetla, a platneni krov je sada nesto manji, lakši za otvaranje i napravljen od čvršćeg materijala. Takođe, u duhu šezdesetih, vraćeni su i beli obruči guma. Rezervoar je poprimio izmenjen praktičniji oblik čime je prostor ispod prednje haube povećan sa 20 na 22 litre zapremine. Zadržano je i praktično rešenje sa Giardiniere, čime je omogućeno da se zadnja sedišta obaraju.
Dizajn je ostao nepromenjen, a izmene su pretrpeli prednji i bočni pokazivači pravca. Promenjena su i zadnja svetla, a platneni krov je sada nesto manji, lakši za otvaranje i napravljen od čvršćeg materijala. Takođe, u duhu šezdesetih, vraćeni su i beli obruči guma. Rezervoar je poprimio izmenjen praktičniji oblik čime je prostor ispod prednje haube povećan sa 20 na 22 litre zapremine. Zadržano je i praktično rešenje sa Giardiniere, čime je omogućeno da se zadnja sedišta obaraju.
Cena ovog modela iznosila je 450.000 lira, a napravljeno je ukupno 642.000 primeraka modela 500D.
Serija Fiata 500 F, predstavljena je u martu 1965. godine. Najveću novinu predstavljala su vrata koja su se po prvi put od pojavljivanja modela 500 otvarala ka napred. Takođe, šarke su postavljene sa unutrašnje strane vrata i višu nisu vidljive sa spoljne strane. Mehanička poboljšanja podrazumevala su robusniju mehaniku sa poboljšanjem kvačila, prednje osovine i diferencijala.
To je rezultovalo povećanjem mase vozila, koja iznosi 520kg bez opterećenja, odnosno 840kg u slučaju kada je automobil maksimalno opterećen.
Agregat je ostao nepromenjen i razvija 18ks. Usled mehaničkih izmena i povećanja težine, potrošnja je povećana na 5.5L, a maksimalna brzina ostala nepromenjana – 95km/h.
Što se tiče enterijera, model 500 F je pretrpeo dosta poboljšanja. Naknadno je ponuđena i dodatna oprema, a izmenjeni su i materijali enterijera. Sa ovim izmenama cena modela 500 F je varirala, a dizajneri iz Mirafiori-a odlučili su se da ponude dve verzije – 500 F i naknadno uvedenu verziju 500 L (Lusso) koja je bila bolje opremljena, a na tržištu se našla od 1968. godine.
Napravljeno je ukupno 2.272.000 primeraka modela 500 F, uključujući i Lusso verziju, a cena ovog modela iznosila je 475.000 lira za F verziju.
Verzija L modela 500 lansirana je na tržiste iz jednog razloga, da zadovolji klijentelu koja želi sveobuhvatniji, prilagodljiviji i luksuzniji automobil. Cena toga iznosila je 100.000 lira više u odnosu na standardni F model. Era spartanski opremljenih automobila je završena, a kupci su podigli svoj standard u odabiru automobila i onoga što taj automobil pruža.
Što se tiče tehničkih poboljšanja ona se ne razlikuju od modela 500 F, sa tim da je potrošnja smanjena na 5.3l u odnosu na 5.5 litara potrošnje u F verziji.
Ono što je krasilo ovaj model je drugačiji spoljašnji i unutrašnji izgled. Dodate su hromirane bul-bar šipke na branicima, značajno su promenjena prednja i zadnja svetla, dok su pokazivači pravca i zadnja svetla uvećani. Prednji FIAT logo je poprimio kockast oblik (u odnosu na model 500 F, koji je i dalje imao logo na hrom rešetki i dve lajsne sa strane), a hromirana lajsna je po prvi put postavljena na bočnu ivicu krova. Zadnja oznaka je izmenjena, sa sjajnim slovima i crnom pozadinom u obliku romboida. Izmenjene su i ratkapne točkova, na koje su sada po prvi put bile montirane radijalne gume, što je predstavljalo poboljšanje u pogledu bezbednosti
Međutim, ono sto je Lusso verziju činilo luksuznijom jeste enterijer. Dizajn volana je promenjen, brzinomer je poprimio novi oblik, a sedišta i oplate vrata su obložene kožnim presvlakama – uglavnom u crvenoj ili svetlim bojama. Sedišta su izrađena kvalitetnije nego do tada, a dodato je i podešavanje nagiba naslona što nije bilo moguće u ranijim verzijama. Takođe, dodate su i pregrade za sitnice – poput onih u vratima.
1972. godine, model 500 L je izbačen sa tržišta, a pored novog modela 126, Fiatovu gamu malih vozila krasila je poslednja verzija modela 500 – R. Najspartanskija verzija 500 modela.
Na sajmu automobila u Torinu, 1972. godine sa prezentacijom novog malog modela 126, prikazana je i poslednja verzija modela 500. Fiat 500 R.
Ova verzija modela 500, proizvodila se do 1975. godine čime je zaokružila 18-ogodišnju proizvodnju čuvenog Cinquecenta.
500 R verzija, pokretana je motorom preuzetim iz Fiata 126 sa 594 kubika, ali je snaga smanjena sa 23 na 18 konja. Menjač je ostao nepromenjen u odnosu na ranije modele 500, a maksimalna brzina iznosi 100km/h.
U odnosu na model 500 L, enterijer R verzije je nazadovao. Više plastike, manje detalja i ružnijeg izgleda. Sve u svemu, R verzija jasno je stavila do znanja da je modelu 500 došao kraj.
Napravljeno je 340.000 primeraka R verzija dok je cena ovog modela iznosila 600.000 lira.
Filozofija nastanka modela 500 više nije imala praktičnu primenu, a Italija više nije bila zemlja u procesu motorizacije. Proizvodnja modela 500 završena je 1975. godine kada je sa proizvodne trake sišao i poslednji primerak modela dizajniranog od strane Dante Giacose. Za 18 godina, proizvedeno je skoro 4.500.000 primeraka Fiata 500 u svim verzijama i tipovima karoserije.
Kada se govori o Fiatovim automobilima, neizostavno je spomenuti Abarth verzije. Tehnička poboljšanja i sportskiji dizajn su ono što krase automobile sa znakom škorpije. Abarth-ovane verzije modela 500, poseduju niz poboljšanja koja su od običnog automobila napravile pravu gradsku zujalicu.
Sve Abarth-ove prepravke modela 500, dorađene su na 500D i 500F verzije.
Abarth-ov model 595, izašao je na tržište 1963. godine. Iako na prvi pogled sličan običnom modelu 500, ono što ga je bitno odvajalo od fabričkog modela jesu dorade koje se tiču mehanike.
Motor je razbušen na 593.5 kubika i nosi oznaku 110F. Promenjen je i karburator koji u Abarth verziji nosi oznaku Solex C28 PBJ, a stavljene su i nove bregaste osovine sa visokim otvaranjem. Visoko kompresivni klipovi su zamenili obične, a usisna grana je dorađena. Abarth je montirao i svoj poklopac glave motora i kućište filtera vazduha.
Spoljašnji detalj koji odaje sportsku notu ovog mališana jesu dve izduvne cevi sa zadnje strane vozila.
Rezultat je 27 konjskih snaga. Maksimalna brzina iznosi 120km/h, a ubrzanje od 0-100km/h traje 25.4 sekunde. Potrošnja ovako modifikovanog modela iznosi 6l na 100 pređenih kilometara.
Masa praznog automobila je 570kg (i u kasnijim Abarth modelima ostaje nepromenjena), dok maksimalno natovaren teži 840kg.
Što se izgleda tiče, promene su diskretne. Prednji deo kola umesto Fiatovog znaka krasi Abarth-ova škorpija, na poklopac motora su dodati gumeni osigurači i takođe Abarth-ov znak.
U odnosu na običan model 500, 595 predstavlja pravog gradskog trkača svog vremena. Snaga je podignuta za 9.5 konja, a maksimalna brzina za čak 25km/h.
Cena 595 modela iznosila je 595.000 lira.
Kao i običan 695 model, SS verzija identična je 595 SS verziji, ali je snaga podignuta na 38 konja. Ovako Abarth-ovan, mali 500 ubrzava od 0-100km/h za 19.6 sekundi, a maksimalna brzina iznosi čak 150km/h.
Asseto Corsa predstavlja doređenu verziju 695 SS modela. Karoserija je donekle izmenjena – proširena su prednja i zadnja krila, stavljene šire Borrani felne i dodati gumeni osigurači prednje haube. Performanse su ostale nepromenjene u odnosu na 695 SS model.